Case nº U-III/702/2009 of May 22, 2013. Postupak pokrenut ustavnom tužbom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom;

Resolution Date:May 22, 2013
Issuing Organization:Ustavni Sud
SUMMARY

Nema povrede ustavnog jamstva poštovanja i pravne zaštite osobnog i obiteljskog života i ustavnog prava na rad.

 
FREE EXCERPT

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jasna Omejec, predsjednica Suda, te suci Mato Arlović, Marko Babić, Snježana Bagić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Davor Krapac, Ivan Matija, Antun Palarić, Aldo Radolović, Duška Šarin i Miroslav Šeparović, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo P. T. iz R., kojeg zastupaju Z. K. i L. K., odvjetnici u I. G., na sjednici održanoj 22. svibnja 2013. donio je

O D L U K U

  1. Ustavna tužba se odbija.

  2. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama".

    O b r a z l o ž e n j e

  3. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

    1. - Pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu podnio je P. T., hrvatski državljanin s prebivalištem u L. (u daljnjem tekstu: podnositelj), kojeg u postupku pred Ustavnim sudom zastupaju odvjetnici Z. K. i L. K. iz I. G.

      Podnositelj u ustavnoj tužbi tvrdi da su mu sudskim presudama i pojedinačnim aktima pravnih osoba s javnim ovlastima povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01. i 76/10.; u daljnjem tekstu: ustavna prava).

      Ustavnu tužbu podnosi protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr-499/08-2 od 3. prosinca 2008. (u daljnjem tekstu: presuda Vrhovnog suda), kojom je odbijena njegova revizija podnesena protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-4133/07-2 od 17. listopada 2007. (u daljnjem tekstu: presuda Županijskog suda ili drugostupanjska presuda).

      Presudom Županijskog suda odbijena je njegova žalba i potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji broj: P-550/06-17 od 22. veljače 2007. (u daljnjem tekstu: presuda Općinskog suda ili prvostupanjska presuda).

      Presudom Općinskog suda odbijen je podnositeljev tužbeni zahtjev podnesen protiv Gimnazije E. K. iz O. i H.-t. š. iz O. (u daljnjem tekstu: tuženice) radi poništenja odluka o otkazu ugovora o radu. Riječ je o sljedećim odlukama:

      - odlukama Gimnazije E. K. iz O.: o otkazu ugovora o radu od 8. rujna 2006., klasa: 112-02/06-01/03, ur.broj: 2156-23-G/01-06-1 i o odbijanju zahtjeva podnositelja za zaštitu prava od 27. rujna 2006., klasa: 003-05/06-01/04, ur.broj: 2156-23-G/02-06-2;

      - odlukama H.-t. š. iz O.: o otkazu ugovora o radu od 8. rujna 2006., klasa: 112-02/06-01/01, ur.broj: 2156-23-HT/01-06-3 i o odbijanju prigovora podnositelja na odluku o otkazu ugovora o radu od 27. rujna 2006., klasa: 003-06/06-02/04, ur.broj: 2156-23-HT/01-06-01.

      Pored navedenog podnositeljev tužbeni zahtjev odbijen je i u djelu kojim njime traži da mu tuženice isplate neisplaćene plaće i priznaju sva prava iz radnog odnosa te ga vrate u radni odnos i rasporede na radno mjesto u skladu sa stupnjem stručne spreme, vrstom zanimanja, znanjem i sposobnostima.

    2. - Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis Općinskog suda u Opatiji broj: P-550/06.

    3. - Prije donošenja ove odluke Ustavni sud je proveo javnu raspravu temeljem članka 50. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99., 29/02. i 49/02. - pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) te će se na odgovarajućim mjestima ovog obrazloženja referirati na pojedine njezine dijelove koje smatra relevantnim za ocjenu osnovanosti podnositeljeve ustavne tužbe.

  4. ČINJENICE I OKOLNOSTI SLUČAJA

    1. - Podnositelj je dipl. teolog, nije svećenik. Tuženice su javne srednje škole osnivač kojih je Primorsko-goranska županija. Podnositelj je 1. rujna 2003. sklopio s tuženicama ugovore o radu na neodređeno nepuno vrijeme, za radno mjesto nastavnika vjeronauka. U svakoj od tuženica podnositelj je na radnom mjestu profesora vjeronauka radio po četiri sata dnevno. Podnositelj je imao kanonski mandat br. 492/08-2002.

      U ožujku 2006., nakon što mu je prethodni brak prestao razvodom, podnositelj je sklopio novi brak u građanskom obliku.

      Dopisom od 18. travnja 2006. Predstojnik Riječke nadbiskupije, Katehetskog ureda Rijeka pozvao je podnositelja da se očituje o civilno sklopljenom braku s obzirom na činjenicu da je još uvijek vezan "sakramentom ženidbe s trećom osobom". U dopisu je navedeno:

      "Svaki se vjeroučitelj mora odlikovati 'pravim naukom i svjedočenjem kršćanskog života' (kan.804,§2) i biti uključen u sakramentalno i bogoslužno zajedništvo župne zajednice. Nova Vam situacija to onemogućuje."

      Dopisom od 31. kolovoza 2006. Predstojnik Riječke nadbiskupije, Katehetskog ureda Rijeka obavijestio je tuženice da je podnositelju opozvan kanonski mandat br. 492/08-2002 s danom 31. kolovoza 2006. na temelju članka 3. stavka 2. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 2/97.) zbog povrede Kanonskog prava (kan. 804, § 2). U dopisu je navedeno da se podnositelj pisanim putem očitovao o svom stanju.

      Po primitku te obavijesti tuženice su 8. rujna 2006., temeljem članka 106. stavka 1. točke 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95., 54/95., 65/95., 102/98., 17/01., 82/01., 114/03., 123/03., 142/03., 30/04. i 68/05. - u daljnjem tekstu: ZR) donijele odluke o otkazu ugovora o radu zaključenih s podnositeljem. Obje odluke u relevantnom dijelu glase:

      "Poslove nastavnika vjeronauka radnik može obavljati uz uvjet posjedovanja Kanonskog mandata. (...)

      Kanonski mandat je opozvan na temelju članka 3., stavak 2. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture zbog povrede Kanonskog prava. Radnika nije moguće zaposliti na nekim drugim poslovima, niti ga obrazovati, odnosno osposobiti za rad na drugim poslovima. Sindikalna povjerenica s ovlastima Radničkog vijeća se očitovala o namjeravanom otkazu u zakonskom roku."

      Nakon što su mu protiv tih odluka odbijeni zahtjevi za zaštitu prava, podnositelj je podnio tužbu Općinskom sudu u Opatiji.

    2. - 1. U obrazloženju prvostupanjske presude u bitnome je navedeno:

      "U Ugovoru o katoličkom vjeronauku u javnim školama i vjerskom odgoju u javnim predškolskim ustanovama zaključenom između Vlade Republike Hrvatske i Hrvatske biskupske konferencije dana 29.01.1999.g. a na temelju čl. 2 Zakona o potvrđivanju ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture, odnosno iz čl. 5 utvrđeno je da katolički vjeronauk odnosno vjerski odgoj izvode osobe kojima je dijecezanski biskup izdao ispravu o kanonskom mandatu (missio canonica) i koji ispunjava potrebne uvjete u skladu s važećim propisima Republike Hrvatske. Kad mjerodavne školske i crkvene vlasti utvrde potrebu dijecezanski biskup određuje prikladnu osobu za izvođenje vjeronauka odnosno vjerskog odgoja. Isprava o kanonskom mandatu ima učinak dok je dijecezanski biskup ne opozove. Dijecezanski biskup... ima pravo svojim dekretom opozvati kanonski mandat za poučavanje katoličkog vjeronauka, odnosno vjerskog odgoja zbog nedostatka s obzirom na ispravnost naučavanja i s obzirom na ćudoređe. (...)

      Iz provedenih dokaza. tj. obavijesti koje su zaprimili tuženi od Riječke nadbiskupije, Katehetski ured-Rijeka utvrđeno je da je tužitelju opozvan Kanonski mandat koji je prema odredbi čl. 5. st. 1. Ugovora o katoličkom vjeronauku u javnim školama i vjerskom odgoju u javnim predškolskim ustanovama, a kojeg su potpisnice Vlada Republike Hrvatske i Biskupska konferencija (zaključen na temelju čl. Zakona o potvrđivanju ugovora između Svete Stolice i RH o suradnji na području odgoja i kulture), jedan od kumulativno određenih uvjeta da bi osoba mogla izvoditi katolički vjeronauk odnosno vjerski odgoj u školama. Budući je tužitelju opozvan Kanonski mandat za njega je prestala mogućnost da predaje vjeronauk u školama u kojima je bio zaposlen, pa je stoga nastao i razlog za otkaz ugovora o radu. Razlog je takve naravi da su tuženi ustvari da su pravilno primijenili zakonske odredbe trebali istome izvanredno otkazati ugovor, a temeljem odredbe čl. 114. st. 1. Zakona o radu (NN 137/04) koja određuje da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Gubitak kanonskog mandata je u ovom slučaju važna činjenica, zbog koje u ovom slučaju nastavak radnog odnosa nije moguć, jer tužitelj više nema pravo predavati vjeronauk. (...)

      Unatoč tome što se tužitelj nije ogriješio o odredbe Zakona o radu opoziv Kanonskog mandata je u njegovom slučaju takva okolnost uslijed koje više nije moguć nastavak radnog odnosa koji je zasnovan pod specifičnim uvjetima reguliranim gore citiranom odredbom Ugovora o katoličkom vjeronauku u javnim školama i vjerskom odgoju u javnim predškolskim ustanovama. Stoga tuženi nije povrijedio prava iz radnog odnosa tužitelja, a budući više isti nije mogao raditi na radnom mjestu na kojem je bio zaposlen tuženi su očito i razmotrili mogućnosti o zapošljavanju istoga na drugim poslovima, no takvih nije bilo pa su nakon toga uslijedile osporavane odluke. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci, odnosno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan."

    3. - 2. U obrazloženju drugostupanjske presude u bitnome je navedeno:

      "U pravcu ... činjeničnih utvrđenja, te pravilne primjene materijalnog prava sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude navodi pravilne i opravdane razloge koje u svemu prihvaća i ovaj sud. ... tužitelj proizvoljno tumači odredbe Ugovora o katoličkom vjeronauku u javnim školama i vjerskom odgoju u javnim predškolskim ustanovama kada tvrdi da unatoč činjenice što mu je opozvan kanonski mandat može i dalje raditi u školi na mjestu vjeroučitelja ali ne i u nastavi budući je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tuženici ne raspolažu takvim radnim mjestom."

    4. - 3. U obrazloženju presude...

To continue reading

REQUEST YOUR TRIAL